Kategorija: Blog

meditate

Prestani meditirati, fokusiraj se!

Meditacija je nešto što je uvelike krivo shvaćeno u našem društvu danas. Smatra se alatom u svrhu opuštanja, smanjenja anksioznosti ili stresa, postizanja osjećaja energičnosti i slično. Koristimo meditaciju kao sredstvo do cilja. Kategorizirali smo ju kao još nešto što moramo obaviti. Da se razumijemo, ne postoji ništa loše u tome da ju koristimo kao instrument za postizanje cilja, ali problem leži u tome da zbog toga ne vidimo širu sliku o tome što ova praksa može ponuditi. Ne vidimo potencijal koji ima i s kojim može transformirati naše živote, te nam ponuditi uvid u različite perspektive koje su bliže istini o tome kako stvarnost funkcionira u odnosu na naše trenutne, iskrivljene projekcije.

meditate

Štoviše, približava nas istini o nama samima iz razloga što fundamentalno meditacija  predstavlja skidanje slojeva iluzornih stanja u kojima živimo. Umjesto da  ju sagledavamo  kao sredstvo za postizanje nečega – čak i  samosvjesnosti – trebali bi rađe odustati od ideje da ju koristimo za postizanje ičega, već ju smatrati procesom postepene dezintegracije samih sebe. Ono što smatramo da smo mi sami je u osnovi ego zarobljen unutar naše kože. Drugim riječima, gulimo slojeve našeg ega i s njim sve iluzorne percepcije koje smo projektirali na svoj svemir. Najefikasniji meditatori su oni koji ne etiketiraju meditaciju kao radnju te ne pokušavaju postići nešto pomoću nje. Nema toga što možemo dobiti meditacijom  jer bi to značilo da dodaješ nešto sebi, da se na neki način poboljšavaš.

Meditacija nije samo-poboljšavanje. Ona je samo-osvješčivanje, ali samo tada kada ne razmišljaš o njoj u pojmovima postizanja samosvjesnosti jer se moraš pomiriti s istinom kroz prepoznavanje što jest, ne kroz postizanje ili težnju. Prava istina je nešto što je (od)uvijek spremljeno unutar i izvan, samo je na nama da ju (ponovo) otkrijemo. Otkriće neke nove vrste životinje ne znači da ta životinja prije nije postojala, stoga zapravo se ni ne radi o “novoj” vrsti životinje jer je postojala već neko vrijeme, samo je mi nismo bili svjesni.

Isto vrijedi za samo-svjesnost. Ono nije tu da ga se dosegne, tu je da ga se otkrije u pravom smislu te riječi. Jedna od najvećih zabluda je da je istina o tome tko smo zaista zakopana duboko ispod slojeva i slojeva društvenog uvjetovanja –  te ju je zbog toga teško pronaći. Ali, upravo je suprotno – istina nam je pred nosom cijelo vrijeme, čeka biti otkrivena. Štoviše, istina o našoj prirodi je nešto najjednostavnije za otkriti, ali biti jednostavan je jedna od najtežih stvari, zar ne? Upravo zato jer je najjednostavnije stanje ono koje podrazumijeva samo postojanje, lišeno truda i akcije. Ali mi smo navikli raditi i previše pa je zbog toga teško jasno vidjeti kako stoje stvari.

Možeš probati ne raditi išta samo na trenutak i ono što ćeš shvatiti jest da je za to potreban trud. Još je uvijek osjećaj truda uključen koji implicira da postoji želja da ne radiš išta. Čisto stanje bića možemo doseći samo ako otpustimo sve naše emocije, tjelesne senzacije, mentalne slike, komentare – tada percepcije svega izvan nas nastavljaju same bez naše interferencije. Ti si ovdje samo kao promatrač/ica koji/a svjedoči onome što se događa. Bez mentalne potrage za ičim, bez težnje prema nečemu. Jednostavno jesi. Ovo je jedan od fundamentalnih oblika meditacije i koristi se kako bi nam pomogao u odvajanju od našeg uma i ega.

Samim time da smo svjesni trenutka – samim bivanjem možemo doći do boljeg razumijevanja kako naš um zapravo funkcionira. Ono što vrlo brzo osvijestimo kada se posvetimo ovakvoj praksi meditacije jest koliki je kreator kaotičnosti zapravo naš um. Koliko je nepotrebno pre-aktivan. Smatramo da smo poprilično zdravi (normalni), ali kada bi mogli poslušati audio snimku svog unutarnjeg dijaloga samo na par sati shvatili bi brzo koliko je to daleko od istine. Naš um je disfunkcionalan upravo zato jer miješamo riječi, koje su samo tumačenje stvarnosti, sa samom stvarnosti.

Ne postoji uspjeh, osim u umu. Ne postoji osuda, osim u umu.
Ne postoji iščekivanje, osim u umu. Isto tako, ne postoji JA, osim u umu.

Ne možeš naći sve te stvari, ne možeš ih popiti, opipati, osjetiti. Jednostavno jer su koncepti. Ali onda kažeš:

 

“Da, ali stvarno mogu osjetiti sebe, jer znam da postojim!

Ovaj osjećaj našeg JA je prisutan zbog činjenice što u pozadini našeg uma stoji uporan osjećaj nelagode prema sebi samima. Postoji osjećaj u kojem Ja jednostavno nisam dovoljan. Duboka potreba za slobodom i iskustvom nečega većeg od nas su ukorijenjeni u svakom čovjeku. Te dvije stvari su zapravo jednake zbog toga što, da bi pojedinac stvarno bio slobodan, on zaista mora iskusiti nešto što je veće od njega. To iskustvo je iskustvo samo-osvješćivanja. Možemo uočiti da shvaćanje tko zaista jesmo nema ništa s nama i ima sve povezano s nečim većim od nas. Ovdje leži realizacija da smo istovremeno u sebi i izvan sebe jer na kraju ne postoji separacija. Ovisimo o vanjskom svijetu jednako kao što i vanjski svijet ovisi o nama. Ne bismo mogli postojati bez njega jer on implicira iskustvo u obliku postojanja.

Nismo sposobni zamisliti život bez potrebe za vanjskim svijetom, za pozadinom, jer nismo sposobni zaista zamisliti ne-iskustvo. Da ne postoji oblik života koji je u ulozi promatrača, svemir ne bi imao nekog smisla. Nitko ne bi promatrao svemir i bio zapanjen njegovim zvijezdanim nebom i dnevnim suncem. Osjećati i znati u sebi da je odvojenost iluzija jer su vanjština i unutrašnjost međusobno ovisni – upravo predstavlja realizaciju naše prave prirode. Prestajemo se gledati limitiranima i vezanima za svoje tijelo. Važno je istaknuti da to nema nikakve veze s našim racionalnim umom jer je samo-svjesnost čisto iskustvena. Dakle, od najveće je važnosti da postanemo promatrači uma, to je jedini način kako se možemo odvojiti od njega. Također, ne bismo smjeli pokušavati zaustaviti tok naših misli s tom namjerom jer bismo se samo upustili u bitku koju ne možemo dobiti.

Ne možeš se boriti mišlju protiv misli, ne-postojećim protiv ne-postojećeg.

Ako posvetimo vrijeme meditaciji i promatramo naš tok misli, naš um će postepeno postajati sve tiši sam od sebe jer neće postojati svjesna ili podsvjesna interakcija s mislima. Samo tada možemo početi koristiti naš um kako nam je od najveće koristi. Meditacija ne podrazumijeva nužno sjedeću meditaciju. Ona je, u širem smislu, način života. Vježbaj biti prisutan u svakome trenutku na način da ne postavljaš etikete ili osuđuješ što se događa izvan tebe, jer si ti istovremeno vanjština. Kada odbacuješ vanjštinu zapravo neizbježno odbacuješ sebe na nekoj razini.

Ne budi strog/a prema sebi, pojednostavi sve preusmjerenjem svoje pažnje na sadašnji trenutak. Meditacija čuva prostor za sadašnji trenutak jer ona podrazumijeva sadašnji trenutak.  Dublja dimenzija tebe u tebi već zna sve ovo, sve što moraš je dopustiti joj da se pokaže, na način da joj se makneš s puta.
Da se makneš sam/a sebi s puta.

 

feel

Osvješćivanje kao sredstvo za kontrolu ega?

Iskreno, dosta  mi je izlika. Ne samo tuđih, i svojih. Kako kaže Eckhart Tolle – određuju nas naši stavovi i naše akcije. Posvjedočili smo kako su ljudi s teškom situacijom u djetinjstvu postigli ono što naš sustav smatra izvrsnim postignućem, ali i obrnuto. Posvjedočili smo isto tako kako su ljudi s teškom situacijom u djetinjstvu ostali i dalje u teškoj situaciji u starijoj dobi. Je li stvarno okolnost glavni faktor za čovjekov uspjeh? Naravno, situacija gradi karakter, ali samo o našim stavovima i akcijama ovisi postignuće.
U svijetu danas, postignuće je vezano za novac i moć, ali koliko je to zapravo bitno? Što je to zapravo što tražimo? Koliko dugo ćemo vjerovati da se emocija može kupiti, da je ona nešto izvan nas?  Vjerujete li mi da osjećaj do kojeg želite doći možete imati upravo sad?
Pogledajmo podrobnije stavove i akcije koje dovode jednoga do ljubavi prema životnim trenucima, a drugoga do zavisti i nemira.

Koliko smo uvjetovani? Zaista? Okrivljavanje okoline, politike, ljudi, vremena, situacije… Zar nije sreća stanje svijesti, a osmijeh još uvijek besplatan? Ali tako je prokleto gorko-slatko živjeti u patnji, ipak tu smo zajedno. Većina većine većinom se brine. Brige oko stvari koje bi se mogle desiti, a nikad neće. Brige oko stvari koje se jesu desile, kao da će ih to promijeniti. Brige oko stvari koje će se desiti, kao da će zbog toga nestati. Fokus odlazi na problem i ostaje na njemu, dok je „rješenje“ samo slaba jeka u pozadini hrabrosti.

Žrtva

Tako jaka riječ. Ne želimo priznati njeno prisvajanje, ali uživamo u njenom doticaju s drugima. Potreba za pažnjom prirodna je društvenim bićima, ali daleko pretjerana u kaosu emocija. Možda ako misle da nam gore ne može, svaki korak će biti mala pobjeda. No, možda volimo sažaljenje. Evo, žalim te, you win.
Zašto živimo u stanju konstantnog nemira? Što nam treba da napokon budemo sretni, zadovoljni sa svojim životom, s trenutnim stanjem? Uvijek nešto. Ali, zapravo ništa. Trebamo se probuditi, osvijestiti, uzeti ego pod kontrolu, umjesto da on kontrolira nas – što je nesvjesno stalna situacija. „Situacija“ je zanimljiv termin. Jer, što naš ego smatra da život predstavlja? – niz situacija, zar ne? Ali, on nas zavarava da su te situacije naš život. Uočavate li razliku?

U kojoj god se situaciji nalazili trenutno, shvatite da ona ne predstavlja vaš život. Emocija stvorena tom situacijom nije vaše oličenje. To je oličenje ega koji se hrani na tjeskobi i nezadovoljstvu. Apsolutno ste sposobni odijeliti se od emocije čistim postupkom osvješćivanja. Ako u trenutku žara emocije stanete i sagledate emociju kao nešto izvan vas, ako ju samo promatrate, ona će promijeniti svoje stanje. I u kvantnoj fizici, ukoliko je u eksperiment uključen promatrač, kvantna stanja se mijenjaju. Čista svijest mijenja okolnosti. Promotrite sadašnji trenutak, promotrite emociju, gledajte ju kao dio ega, a ego kao tijelo izvan vas. Nasmijte se egu i vizualno ga izbrišite. Ono što ostaje ste vi. Čista svijest bez tjeskobe, predrasuda, pretpostavki, straha, brige. Čisti osmijeh svjestan sadašnjeg trenutka. I to je ono što je važno, to je život.

To ste vi.

U apsolutnoj ste kontroli svega što vam se događa, uvijek imate izbor biranja emocije ako se samo odvojite od ega. U tom slučaju kontrolirate situaciju i stvarate iz nje najbolje za sebe.  Naravno, uvijek je lakše reći nego učiniti, ali kao i kod svake nove dobre navike – treba vremena. Vježbajte osvješćivanje u svakom trenutku kada nešto radite ili osjetite negativnu emociju. Budite prisutni. Što to znači?

Zaustavite tok misli jer misli su objekti prošlosti i budućnosti, budite ovdje i sada. To je najlakše učiniti ako se koncentrirate na dah, osvijestite situaciju u kojoj jeste i odvojite svaku negativnu emociju od nje, od ega. Zatim postanite svjesni prostora oko sebe, tog Ništavila koje omogućuje da sve postoji. Već znate i sami da svaki objekt koji postoji je 99% Ništavilo. Da objekte čine atomi poslagani u kristalnu rešetku koji su toliko mali da je gotovo sve što objekt čini prazan prostor. Promijenite perspektivu, poštujte Ništavilo jer  zbog njega sve postoji. Sve je u jednu ruku iluzija koja nam okupira životne situacije. Zatim postanite svjesni zvukova oko sebe, svakog auta vani, svake ptice, svakog vjetra. Ako slušate glazbu, analizirajte sve instrumente koje čujete, postanite promatrači. A potom, postanite svjesni Tišine. Tišina u kojoj se rađaju i umiru svi ti zvukovi, koja dopušta da postoje vibracije različitih frekvencija koje dopiru do naših slušnih organa. Postanite svjesni ostalih svojih osjetila – mirisa oko sebe, okusa svake hrane ili pića, svog tijela. Obratite pozornost kako majica dodiruje vaša leđa, hlače kako dodiruju noge. Ako stojite, obratite pozornost na noge koje dodiruju tlo, na ruke, na to je li vam hladno ili toplo. Budite u trenutku i promatrajte.

 

feel

 

Promatrajte ego kod različitih ljudi, njihov karakter za koji smatraju da su oni sami. Budite svjesni da u bilo kojoj reakciji, pogotovo onoj nabijenoj lošim emocijama, kod njih prevladava ego. Odijelite ego kod te osobe od te osobe. Ne zamjerajte, ne osuđujte, ne izazivajte. Ukoliko to činite, niste uspjeli kontrolirati svoj ego. U srži svega ne postoje negativnosti, postojimo mi koji smo svjesni iluzija, ali ih iskorištavamo samo za našu dobrobit i pozitivne emocije.

Postoji Istina, koja je daleko različita od ovoga na što smo naviknuti, što smo upoznali, što nam je nametnuto. Kada se kaže „Istina će vas osloboditi.“ shvatite da se ne govori o vašim lažima i istinama koje govorite jedni drugima. Riječ je o istini prisutnosti u trenutku koja nudi oslobođenje od svih iluzija i ega uz posljedicu buđenja. Stvarnost je sasvim drukčija i čeka vas otvorenih ruku.

Samo je postanite svjesni.

Blue Lotus centar [Tajland 2. dio]

Dobro došli na moje novo radno mjesto!

U ovome postu opisati ću čime se bavi ovaj centar i pokazati što smo marljivo pripremali zadnja 3 mjeseca koliko sam trenutno ovdje.

 

Blue Lotus learning center je upravo to što mu ime govori –  centar u kojem podučavamo naše goste kako pripremati jela bazirana na namirnicama biljnog podrijetla. Osim toga, koncentriramo se na jela koja je jednostavno napraviti, koja će nutritivno pružiti organizmu sve što mu je potrebno, a istovremeno kojima ćemo pokazati okuse svojstvene Tajlandu, odnosno Aziji. Filozofija Blue Lotusa svodi se na korištenje cjelovitih namirnica te na reciklaži svega što koristimo. Ideja recikliranja je zapravo vrlo raširena i kvalitetno primijenjena u cijelom Evason Hua Hin resortu, čiji je Blue Lotus dio. Tako na više mjesta možete naći košare, kante te veliko odlagalište.

 

recycle bins

 

Tijekom radionica koje se održavaju na dnevnoj bazi, uz recepte objašnjavamo nutritivnu važnost mikronutrijenata te, ovisno o vrsti radionice, kako ta hrana pomaže pri aktivnom stilu životu. Trenutno imamo u toku 7 različitih radionica te 2 vrste jedno-tjednih predavanja gdje ljudi mogu naučiti velik broj recepata, tehnika kuhanja i rezanja (sigurnost na prvom mjestu!) te dobiti razne savjete i trikove pri pripremi jela. Uz to, obilazimo i naš predivni organski vrt u kojem se nalazi velik broj voća i povrća kako bi ubrali potrebne sastojke. 2 puta tjedno odlazimo i na jutarnje tržnice te posjećujemo obližnju plažu i Khao Kalok brdo.

 

But wait… there’s more! 🙂

 

U centru na dnevnoj bazi eksperimentiramo s novim jelima i namirnicama te testiramo i poboljšavamo postojeća jela kako bi kvaliteta bila uvijek na vrhu. Različita jela se osmišljaju i za restorane koji se nalaze u resortu. Izrada i prezentacija takvih jela kuharima restorana i uska suradnja s njima ono je što me oduševljava radeći ovdje. Iako u resortu radi preko 200 ljudi, ovdje se stvarno osjeća obiteljska bliskost i timski rad. Nerijetko su upravo kuhari i ostali radnici u resortu zapravo gosti na radionicama kako bi naučili nešto novo i tako proširili svoje znanje. Ne zaziru od veganskih jela, već su vrlo otvoreni za uvođenje istih u restorane. Tako u restoranima možete već probati veliki broj veganskih jela nastalih u domu Blue Lotusa, a ponuda se širi svako malo.

Daljnji rad centra imati ćete priliku vidjeti kroz ostale moje članke, kao i detaljniji opis radionica koje slijede.

Prepuštam vas dalje slikama  jela koja smo pripremali na radionicama. Kao što ćete vidjeti, aranžmani tanjura su nam vrlo bitni jer je estetika dio cjelokupnog doživljaja svakog jela, stoga potičemo ljude da se igraju slaganjem namirnica kako bi probudili u sebi onu dječačku kreativnost koja stalno traži inspiraciju.

Tim Blue Lotusa može pratiti i na našoj Facebook stranici!

 

 

Žlica put Tajlanda (Tajland 1. dio)

Premotajmo vrijeme 3 mjeseca unazad.

Diveći se fotografijama fenomenalnog veganskog chef-a i dragog prijatelja Christophea Berga, koji je u “Evason Hua Hin” resortu pokrenuo nešto što je bio jedan od mojih ciljeva što se tiče karijere, sanjao sam kako bi bilo divno raditi na takvom mjestu okružen tropskom prirodnom ljepotom. To nešto jest centar za učenje kuhinje bazirane na biljnim namirnicama, u Christopheovom slučaju – Blue Lotus Hua Hin. To mjesto jest Tajland, preciznije Pak Nam Pran.

Kako si praktički nikad nisam stvorio priliku za putovanje ikamo dalje od Češke, tako se i ova ideja činila još vrlo daleka i poprilično nestvarna. Unatoč tome što me ljubav prema tropskim krajevima, kao (polu-raw) vegana, nutkala da čim prije krenem u slične pohode.
Sve dok jednog od tih dana nisam dobio ozbiljan udarac stvarnosti te jaku pokretačku energiju za životom kada je u inbox s laptopa udaljenog 8500 km doputovala ponuda za rad upravo s ranije spomenutim vrhunskim chef-om i njegovim Blue Lotus timom.

Mislim da je nepotrebno (ako ne istovremeno i nemoguće) opisati ekstazu zbog takve prilike. Naravno da sam druge sekunde već proučavao letove u smjeru te divne zemlje. Nakon nekoliko skype poziva i puno mailova s Chrisom i drugim zaposlenicima resorta, uspjeli smo srediti sve što je bilo potrebno da se smjestim u udobno sjedalo  Qatar avionske kompanije. Što je sve to točno potrebno za rad na Tajlandu možete pročitati u postu “Uvjeti za rad” gdje sam za znatiželjnike objasnio procedure koje je potrebno obaviti ako bi se zaputili u istom smjeru.

Stigavši prvo u Dohu, Qatar, a potom u Bangkok nakon ukupno 13 sati leta i presjedanja, prošao sam provjeru putovnice, pokupio torbu, razmjenio novce u tajlandske bahte (tečaj: 1 hrk = 5.13 tbh) te pronašao vozača resorta koji me u roku od 3 i pol sata doveo u ovo magično odmaralište. Nije da se samo razbacujem epitetima… već je doživljaj dolaska zaista nevjerojatan. Unatoč vrućini, hodati ovim resortom je iskustvo samo po sebi. Kako se lagano spuštala večer kada sam stigao, a kasnije sam shvatio da su sve večeri takve – imao sam osjećaj kao da sam ušao u paralelni svemir gdje su sve boje intenzivnije, svi zvukovi izraženiji, gdje je sve obavijeno nekim nevidljivim plaštom sigurnosti, sreće, opuštenosti. Tropski krajevi – magični ste!

 

Kako sam prošao 5 vremenskih zona, organizam se definitivno trebao prilagoditi  – što se očitovalo u izmorenosti (čitaj: stalni osjećaj neispavanosti) te ponekom glavoboljom, ali mogu reći da sam zapravo očekivao i gore stanje. Inače, kažu da koliko vremenskih zona prođeš, toliko dana treba organizmu da se privikne. Sve u svemu, primljen sam ovdje široko raširenih ruku s jako puno nasmiješenih lica (kažu da je Tajland zemlja osmijeha i zaista to nije pretjerana izjava) koji su ti spremni pomoći oko svake sitnice. Sve kako bih se osjećao što ugodnije i dobrodošao. Upoznavši tim Blue Lotus centra gdje trenutno radim, shvatio sam odmah da ću jednaku, ako ne i veću podršku imati i od njih. Christophe i ekipa primili su me kao člana obitelji te su mi se trudili odgovoriti na sva od mojih bezbroj pitanja oko hrane, kuhinje ili pravila ponašanja. Zbog toga sam im zahvalan do neba.

I evo nas. Stigli smo do sadašnjeg trenutka.

Sjedim u svojoj sobi resorta s velikim krevetom i baldahinom, velikom terasom i savršenim pogledom na kokosove palme i pišem svoja iskustva. Ukratko: sretan sam. Vjerojatno bih trebao lupiti CAPS LOCK prije tih riječi, boldati ih i opaliti font 146. Zaista, dobiti priliku graditi svoju karijeru na ovakvom mjestu, okružen ovakvim timom i upijati njihovo znanje i iskustvo je neprocijenjivo. Pogotovo kada radiš ono što stvarno želiš i voliš. Istovremeno imati beskonačnu podršku svoje djevojke, svojih roditelja, svojih prijatelja – znači više od života. Toliko razloga za biti zahvalan. Toliko razloga za voljeti život. Toliko razloga za biti sretan.

happy

Današnji post ću završiti na ovome jer daljnje riječi bi bile suvišne. U postu Blue Lotus centar možete saznati malo više detalja oko toga što ovdje radim(o).

Hvala i do čitanja!