Prestani meditirati, fokusiraj se!

Meditacija je nešto što je uvelike krivo shvaćeno u našem društvu danas. Smatra se alatom u svrhu opuštanja, smanjenja anksioznosti ili stresa, postizanja osjećaja energičnosti i slično. Koristimo meditaciju kao sredstvo do cilja. Kategorizirali smo ju kao još nešto što moramo obaviti. Da se razumijemo, ne postoji ništa loše u tome da ju koristimo kao instrument za postizanje cilja, ali problem leži u tome da zbog toga ne vidimo širu sliku o tome što ova praksa može ponuditi. Ne vidimo potencijal koji ima i s kojim može transformirati naše živote, te nam ponuditi uvid u različite perspektive koje su bliže istini o tome kako stvarnost funkcionira u odnosu na naše trenutne, iskrivljene projekcije.

meditate

Štoviše, približava nas istini o nama samima iz razloga što fundamentalno meditacija  predstavlja skidanje slojeva iluzornih stanja u kojima živimo. Umjesto da  ju sagledavamo  kao sredstvo za postizanje nečega – čak i  samosvjesnosti – trebali bi rađe odustati od ideje da ju koristimo za postizanje ičega, već ju smatrati procesom postepene dezintegracije samih sebe. Ono što smatramo da smo mi sami je u osnovi ego zarobljen unutar naše kože. Drugim riječima, gulimo slojeve našeg ega i s njim sve iluzorne percepcije koje smo projektirali na svoj svemir. Najefikasniji meditatori su oni koji ne etiketiraju meditaciju kao radnju te ne pokušavaju postići nešto pomoću nje. Nema toga što možemo dobiti meditacijom  jer bi to značilo da dodaješ nešto sebi, da se na neki način poboljšavaš.

Meditacija nije samo-poboljšavanje. Ona je samo-osvješčivanje, ali samo tada kada ne razmišljaš o njoj u pojmovima postizanja samosvjesnosti jer se moraš pomiriti s istinom kroz prepoznavanje što jest, ne kroz postizanje ili težnju. Prava istina je nešto što je (od)uvijek spremljeno unutar i izvan, samo je na nama da ju (ponovo) otkrijemo. Otkriće neke nove vrste životinje ne znači da ta životinja prije nije postojala, stoga zapravo se ni ne radi o “novoj” vrsti životinje jer je postojala već neko vrijeme, samo je mi nismo bili svjesni.

Isto vrijedi za samo-svjesnost. Ono nije tu da ga se dosegne, tu je da ga se otkrije u pravom smislu te riječi. Jedna od najvećih zabluda je da je istina o tome tko smo zaista zakopana duboko ispod slojeva i slojeva društvenog uvjetovanja –  te ju je zbog toga teško pronaći. Ali, upravo je suprotno – istina nam je pred nosom cijelo vrijeme, čeka biti otkrivena. Štoviše, istina o našoj prirodi je nešto najjednostavnije za otkriti, ali biti jednostavan je jedna od najtežih stvari, zar ne? Upravo zato jer je najjednostavnije stanje ono koje podrazumijeva samo postojanje, lišeno truda i akcije. Ali mi smo navikli raditi i previše pa je zbog toga teško jasno vidjeti kako stoje stvari.

Možeš probati ne raditi išta samo na trenutak i ono što ćeš shvatiti jest da je za to potreban trud. Još je uvijek osjećaj truda uključen koji implicira da postoji želja da ne radiš išta. Čisto stanje bića možemo doseći samo ako otpustimo sve naše emocije, tjelesne senzacije, mentalne slike, komentare – tada percepcije svega izvan nas nastavljaju same bez naše interferencije. Ti si ovdje samo kao promatrač/ica koji/a svjedoči onome što se događa. Bez mentalne potrage za ičim, bez težnje prema nečemu. Jednostavno jesi. Ovo je jedan od fundamentalnih oblika meditacije i koristi se kako bi nam pomogao u odvajanju od našeg uma i ega.

Samim time da smo svjesni trenutka – samim bivanjem možemo doći do boljeg razumijevanja kako naš um zapravo funkcionira. Ono što vrlo brzo osvijestimo kada se posvetimo ovakvoj praksi meditacije jest koliki je kreator kaotičnosti zapravo naš um. Koliko je nepotrebno pre-aktivan. Smatramo da smo poprilično zdravi (normalni), ali kada bi mogli poslušati audio snimku svog unutarnjeg dijaloga samo na par sati shvatili bi brzo koliko je to daleko od istine. Naš um je disfunkcionalan upravo zato jer miješamo riječi, koje su samo tumačenje stvarnosti, sa samom stvarnosti.

Ne postoji uspjeh, osim u umu. Ne postoji osuda, osim u umu.
Ne postoji iščekivanje, osim u umu. Isto tako, ne postoji JA, osim u umu.

Ne možeš naći sve te stvari, ne možeš ih popiti, opipati, osjetiti. Jednostavno jer su koncepti. Ali onda kažeš:

 

“Da, ali stvarno mogu osjetiti sebe, jer znam da postojim!

Ovaj osjećaj našeg JA je prisutan zbog činjenice što u pozadini našeg uma stoji uporan osjećaj nelagode prema sebi samima. Postoji osjećaj u kojem Ja jednostavno nisam dovoljan. Duboka potreba za slobodom i iskustvom nečega većeg od nas su ukorijenjeni u svakom čovjeku. Te dvije stvari su zapravo jednake zbog toga što, da bi pojedinac stvarno bio slobodan, on zaista mora iskusiti nešto što je veće od njega. To iskustvo je iskustvo samo-osvješćivanja. Možemo uočiti da shvaćanje tko zaista jesmo nema ništa s nama i ima sve povezano s nečim većim od nas. Ovdje leži realizacija da smo istovremeno u sebi i izvan sebe jer na kraju ne postoji separacija. Ovisimo o vanjskom svijetu jednako kao što i vanjski svijet ovisi o nama. Ne bismo mogli postojati bez njega jer on implicira iskustvo u obliku postojanja.

Nismo sposobni zamisliti život bez potrebe za vanjskim svijetom, za pozadinom, jer nismo sposobni zaista zamisliti ne-iskustvo. Da ne postoji oblik života koji je u ulozi promatrača, svemir ne bi imao nekog smisla. Nitko ne bi promatrao svemir i bio zapanjen njegovim zvijezdanim nebom i dnevnim suncem. Osjećati i znati u sebi da je odvojenost iluzija jer su vanjština i unutrašnjost međusobno ovisni – upravo predstavlja realizaciju naše prave prirode. Prestajemo se gledati limitiranima i vezanima za svoje tijelo. Važno je istaknuti da to nema nikakve veze s našim racionalnim umom jer je samo-svjesnost čisto iskustvena. Dakle, od najveće je važnosti da postanemo promatrači uma, to je jedini način kako se možemo odvojiti od njega. Također, ne bismo smjeli pokušavati zaustaviti tok naših misli s tom namjerom jer bismo se samo upustili u bitku koju ne možemo dobiti.

Ne možeš se boriti mišlju protiv misli, ne-postojećim protiv ne-postojećeg.

Ako posvetimo vrijeme meditaciji i promatramo naš tok misli, naš um će postepeno postajati sve tiši sam od sebe jer neće postojati svjesna ili podsvjesna interakcija s mislima. Samo tada možemo početi koristiti naš um kako nam je od najveće koristi. Meditacija ne podrazumijeva nužno sjedeću meditaciju. Ona je, u širem smislu, način života. Vježbaj biti prisutan u svakome trenutku na način da ne postavljaš etikete ili osuđuješ što se događa izvan tebe, jer si ti istovremeno vanjština. Kada odbacuješ vanjštinu zapravo neizbježno odbacuješ sebe na nekoj razini.

Ne budi strog/a prema sebi, pojednostavi sve preusmjerenjem svoje pažnje na sadašnji trenutak. Meditacija čuva prostor za sadašnji trenutak jer ona podrazumijeva sadašnji trenutak.  Dublja dimenzija tebe u tebi već zna sve ovo, sve što moraš je dopustiti joj da se pokaže, na način da joj se makneš s puta.
Da se makneš sam/a sebi s puta.

 

Comments

comments

Odgovori