Žlica put Tajlanda (Tajland 1. dio)

Premotajmo vrijeme 3 mjeseca unazad.

Diveći se fotografijama fenomenalnog veganskog chef-a i dragog prijatelja Christophea Berga, koji je u “Evason Hua Hin” resortu pokrenuo nešto što je bio jedan od mojih ciljeva što se tiče karijere, sanjao sam kako bi bilo divno raditi na takvom mjestu okružen tropskom prirodnom ljepotom. To nešto jest centar za učenje kuhinje bazirane na biljnim namirnicama, u Christopheovom slučaju – Blue Lotus Hua Hin. To mjesto jest Tajland, preciznije Pak Nam Pran.

Kako si praktički nikad nisam stvorio priliku za putovanje ikamo dalje od Češke, tako se i ova ideja činila još vrlo daleka i poprilično nestvarna. Unatoč tome što me ljubav prema tropskim krajevima, kao (polu-raw) vegana, nutkala da čim prije krenem u slične pohode.
Sve dok jednog od tih dana nisam dobio ozbiljan udarac stvarnosti te jaku pokretačku energiju za životom kada je u inbox s laptopa udaljenog 8500 km doputovala ponuda za rad upravo s ranije spomenutim vrhunskim chef-om i njegovim Blue Lotus timom.

Mislim da je nepotrebno (ako ne istovremeno i nemoguće) opisati ekstazu zbog takve prilike. Naravno da sam druge sekunde već proučavao letove u smjeru te divne zemlje. Nakon nekoliko skype poziva i puno mailova s Chrisom i drugim zaposlenicima resorta, uspjeli smo srediti sve što je bilo potrebno da se smjestim u udobno sjedalo  Qatar avionske kompanije. Što je sve to točno potrebno za rad na Tajlandu možete pročitati u postu “Uvjeti za rad” gdje sam za znatiželjnike objasnio procedure koje je potrebno obaviti ako bi se zaputili u istom smjeru.

Stigavši prvo u Dohu, Qatar, a potom u Bangkok nakon ukupno 13 sati leta i presjedanja, prošao sam provjeru putovnice, pokupio torbu, razmjenio novce u tajlandske bahte (tečaj: 1 hrk = 5.13 tbh) te pronašao vozača resorta koji me u roku od 3 i pol sata doveo u ovo magično odmaralište. Nije da se samo razbacujem epitetima… već je doživljaj dolaska zaista nevjerojatan. Unatoč vrućini, hodati ovim resortom je iskustvo samo po sebi. Kako se lagano spuštala večer kada sam stigao, a kasnije sam shvatio da su sve večeri takve – imao sam osjećaj kao da sam ušao u paralelni svemir gdje su sve boje intenzivnije, svi zvukovi izraženiji, gdje je sve obavijeno nekim nevidljivim plaštom sigurnosti, sreće, opuštenosti. Tropski krajevi – magični ste!

 

Kako sam prošao 5 vremenskih zona, organizam se definitivno trebao prilagoditi  – što se očitovalo u izmorenosti (čitaj: stalni osjećaj neispavanosti) te ponekom glavoboljom, ali mogu reći da sam zapravo očekivao i gore stanje. Inače, kažu da koliko vremenskih zona prođeš, toliko dana treba organizmu da se privikne. Sve u svemu, primljen sam ovdje široko raširenih ruku s jako puno nasmiješenih lica (kažu da je Tajland zemlja osmijeha i zaista to nije pretjerana izjava) koji su ti spremni pomoći oko svake sitnice. Sve kako bih se osjećao što ugodnije i dobrodošao. Upoznavši tim Blue Lotus centra gdje trenutno radim, shvatio sam odmah da ću jednaku, ako ne i veću podršku imati i od njih. Christophe i ekipa primili su me kao člana obitelji te su mi se trudili odgovoriti na sva od mojih bezbroj pitanja oko hrane, kuhinje ili pravila ponašanja. Zbog toga sam im zahvalan do neba.

I evo nas. Stigli smo do sadašnjeg trenutka.

Sjedim u svojoj sobi resorta s velikim krevetom i baldahinom, velikom terasom i savršenim pogledom na kokosove palme i pišem svoja iskustva. Ukratko: sretan sam. Vjerojatno bih trebao lupiti CAPS LOCK prije tih riječi, boldati ih i opaliti font 146. Zaista, dobiti priliku graditi svoju karijeru na ovakvom mjestu, okružen ovakvim timom i upijati njihovo znanje i iskustvo je neprocijenjivo. Pogotovo kada radiš ono što stvarno želiš i voliš. Istovremeno imati beskonačnu podršku svoje djevojke, svojih roditelja, svojih prijatelja – znači više od života. Toliko razloga za biti zahvalan. Toliko razloga za voljeti život. Toliko razloga za biti sretan.

happy

Današnji post ću završiti na ovome jer daljnje riječi bi bile suvišne. U postu Blue Lotus centar možete saznati malo više detalja oko toga što ovdje radim(o).

Hvala i do čitanja!

 

Comments

comments

Odgovori