Autor

ivor workshop

Tko je Ivor Madžar?

Bez brige, neću pisati u trećem licu. Ja sam prvenstveno ja, ljudsko biće zalutalo u vremenu i prostoru, od čega možda nijedno ne postoji.

Za sve koji me ne poznaju (dobro), ovdje ćete moći vidjeti kamo i kako lutaju moje misli, kao i moje noge. Upoznat ćete moje želje, hobije te životne i poslovne korake. Prije nego krenem u opisivanje svoje uloge u ovom ludom i nepredvidljivom životu, koju sam si pripisao istražujući svijet i primjenjujući svoju logiku – dajte mi sekundu da vam kažem zašto ova stranica. Kao i što ćete na njoj moći pronaći.

Gradeći svoju karijeru i znatiželjno proučavajući sve što me zanima kako bih došao do neke svoje istine (čitaj: ono što me čini sretnim), upoznao sam velik broj ljudi s kojima dijelim velik broj interesa. Upravo zato, kao i na nagovor nekih od njih, odlučio sam pokrenuti stranicu koja će biti središte informacija takvih interesa. Osim mojih osobnih misli i postova o tome što se dešava u mom životu, za one koje će to interesirati – ovdje ćete naći i dosta članaka baziranih na znanstvenim istraživanjima, kako o prehrani, tijelu i zdravom načinu življenja, tako i o pokretu i vježbama u sklopu pokreta. Također razne teme na bazi duhovnosti i razvijanja samih sebe.

 

 

Food, movement, words.

3 pojma koja temeljno opisuju ono što u meni gori. Ono što volim i želim istražiti.

 

Food (Hrana)

Ovo je trenutno najzastupljeniji dio mog života. Hrana me oduvijek zanimala i inspirirala. Iako mi je otac kuhar, nisam nikad mislio da ću skrenuti u ove vode. Upravo zato što sam radeći s njim ljetima po raznim restoranima shvatio koliko je ugostiteljstvo naporan posao, a i toliko teško isplativ kod nas. Pa, kako sam došao do toga da radim kao veganski chef?
Sve je krenulo od bookmark-anja svih članaka vezanih uz hranu još na početku srednje škole kako bih poboljšao moždane aktivnosti. U prijevodu – kako bih kvalitetnije pamtio gradivo i bolje organizirao samog sebe.
Malo po malo, hrana je postala sve važnija i zbog vježbanja jer sam htio prečace. Htio sam izgraditi kvalitetnije mišiće, htio sam se osjećati i biti energičniji, htio sam da se organizam nakon treninga oporavi brže. Shvatio sam brzo da sam ono što jedem, da su nutrijenti bitniji od kalorija i da zdravlje označava kvalitetu života. Nije bilo toliko bitno koliko ću živjeti, već kako ću živjeti. Realizacija da u ovom životu mogu biti bolji, jači, energičniji bila je novi temelj mom pristupu hrani. Ona je uz naša razmišljanja i ponašanje na psihičkoj bazi, glavni faktor balansiranog funkcioniranja organizma (hormona zaslužnih za većinu emocija, enzima, bakterija, organa). Prestao sam se zavaravati da mi kao ljudskom biću ti faktori nisu povezani. Uzročno-posljedične veze su nekad najbitnije u najjednostavnijim stvarima.

Osim koncentriranja na hranu kao zdravu, dio kreativnosti se probudio u meni i u estetici jela. Gurmanstvo je oduvijek bio pojam koji me pratio polako. Kreirati jelo koje će ugodno iznenaditi kušača svojom teksturom, kombinacijom okusa, svojim mirisima začina te zapeti za oko svakom instagramovcu – bio je izazov koji me i danas zabavlja i postavlja nove kriterije as we speak.

 

Movement (Pokret)

Istražujući svakakve “Superljude” iz dokumentaraca Stan Lee-ja (“Marvel comics”) shvatio sam da ono što se smatra nemogućim je vrlo labilne strukture. Razbijanje takvih okvira razmišljanja omogućilo mi je da vidim kako ti ljudi nisu uvijek jedinstveni po nečemu, već su svoje sposobnosti razvili pravilnim tehnikama. Kada zamislim samo što smo sve sposobni raditi kao ljudi, suludo mi je uopće potrošiti sate sjedeći za kompjuterom. Nagon da istražim svoje sposobnosti pokretima daha, tijela, misli je nevjerojatno inspirativan. Svjestan da smo se u stvaranju civilizacije fino smjestili u zonu komfora iz koje je preteško ustati, dobio sam želju vratiti se u osnove.

Za što smo dizajnirani?

Zašto smo to izgubili?

Možemo li to vratiti?

Velik je opseg toga što sam proučavao vezano za tijelo, psihu, načine življenja, mozak, talente, organizaciju, produktivnost, načine spavanja, vrsta prehrane i posta, meditacija, disanja, spiritualnosti… i u konačnici što vjerovanje u sebe može donijeti. Trudim se svakim danom primjenjivati na ovaj ili onaj način stvari koje sam naučio, a jedna od tih je bila i pokret tijela.
Vraćanjem na ono za što smo dizajnirani došao sam do toga da ne tražim jedan sport, već da povežem pokrete iz nekoliko njih. Te pokrete sam našao u Parkouru – pokazao mi je kako s flow-om preći sve prepreke na koje naiđem. Ne moram ni naglasiti koliko je ta filozofija psihološki utjecajnija nego na fizičkoj razini. Kroz parkour i proučavajući ljude diljem svijeta koji razumiju ljudski pokret više nego itko, zavolio sam jednostavnost i shvatio da se tu krije najveća snaga.

 

Words (Riječi)

Zašto riječi? Osim svih riječi koje izlaze i koje će izaći iz mene pisanjem ovog bloga, riječi posložene tako da tvore ono što zovemo poezijom prate me još od osnovnoškolskih dana. S 10 godina započeo sam svoje putovanje u poeziju. Ona je poprimala stvarno svakakve oblike ovih 18 godina. Od dječjih pjesmica, preko rap poezije, neispravnih soneta, loših haiku zezancija, Shakespeareovih imitacija, poetskih dijaloga, testiranja rima na rimu i slam poezije, do mog današnjeg stila pisanja. Ako se uopće može reći da je to određeni stil. To je za mene područje koje je toliko otvoreno eksperimentima, inspiraciji i slobodi da je nemoguće staviti ikakve okvire njegovom razvijanju.
Trudim se ne truditi da bude kvalitetno. Naravno da ispravljam, križam, šaram, gužvam papire… ali pišem što nalazim u sebi, a što se ne mora nužno u meni i roditi. Inspiracija leži u životu, svemiru, ljudima, ljubavi, kontrastima, (be)smislu. Ničemu i svačemu.
Vjerojatno ćete naići ovdje i na neke moje pjesme jer su one jednostavno dio mene. Na ovoj stranici otkrivam sve što u meni leži pa tako i to.

Čovjek od puno riječi često ne kaže ništa. Nadam se da to neće biti i u ovom slučaju. Ali, za svaki slučaj, vratit ću se na početak i svoju ulogu koju sam si pripisao:

Radim zadnje 4 godine kao “kuhar” sirove hrane iliti raw food chef. U opisu nisam ušao puno u to zašto sirova hrana, ali to ćete moći vidjeti u sljedećim člancima. Inače sam magistar edukacije fizike i informatike što sam završio na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu, ali me ljubav prema znanosti o prehrani odvela i na titulu nutricionista, koju sam dobio završivši učilište “Ustanova Magistra” u Zagrebu.
Osim toga, vodim radionice sirove hrane gdje demonstriram recepte koje sam izrađivao radeći po restoranima te nerijetko dijelim svoje znanje o nutricionizmu temeljeno na osobnom iskustvu i znanstvenim istraživanjima.
Trenutno radim na Tajlandu u resortu Evason Hua Hin kao instruktor veganske kuhane i sirove hrane u “Blue Lotus Hua Hin”centru za učenje kuhinje bazirane na biljnim namirnicama.

Moje iskustvo u sirovoj kuhinji započelo je volontiranjem u udruzi Art of Raw 2012. godine gdje su me Darko Jurić i Lena Jurić, zajedno sa svojim divnim volonterima naučili sve što znam o sirovoj prehrani te receptima. U udruzi Art of Raw sam aktivan i danas, a uz nju s prijateljima koji su fenomenalni veganski chef-ovi vodim i udrugu Avokado  koja se bavi promicanjem biljne prehrane i ekologije s naglaskom uvođenja zdravije hrane u odgojno-obrazovne ustanove, kao i sličnim projektima koje ćete također moći pratiti na ovoj stranici.

 

 

Za sva pitanja, ponude, prijedloge i savjete možete me slobodno kontaktirati.
Hvala na čitanju i nadam se da ćete uživati na stranici.
Imam puno toga za podijeliti s vama, a isto tako nadam se stvoriti na stranici što kvalitetniju interakciju kako bismo stvorili zajednicu koja može činiti stvarne promjene na fizičkoj razini kao i na samoj svijesti ljudi.