Drukčija

Ona našla je sreću, nakon godina traženja.
Malena dizala je kamenja, gledala iza zavjesa,
Pisala je strancima, sto put ispala s tračnica,
Išla na mjesta najljepša i pristala na svaki bal.

Ali, uvijek falilo je nešto,
nešto nije štimalo sa srećom…
Često mislila je da ‘nešto’ je ‘netko’,
ali srećo:

“Oni su samo ogledalo tebe, pogledaj u sebe,
Kad juriš ne gazi se da bi ulovila vrijeme!
Kad uhvatiš mu ruku ne zaboravi,
tvoja sigurnost u tebi boravi,
tvoja budućnost gori i ne ovisi
o tuđoj ljubavi,
u ljubavi svoja si.“
Sada kada je odrasla još je veće dijete,
U sebi je pronašla razlog za veselje.
Povijest je povijest. Trenutak se uvukao u podsvijest,
Podsjetnik da njena misao traži pokret,
Osjećaj da korak naprijed stvara potres!

Ponesi osmijeh malena, povest će te u tvoj svijet.

Znaš da on bolji je, tu vladaju čarolije u zraku…
Ovdje sve tvoje odlike žive u transu,
Emocije su sad svud, one vrište i skaču!
Kao ti – one sjaje u mraku

Ne sumnjaj u ljepotu – ona je besprijekorna.
Sveprisutna, vječna, i u tami osvijetljena!
Ne moraš biti nevjesta da budeš prelijepa…

Budi svjesna i shvatit ćeš da ne trebaš
Činiti išta osim prepustiti se srži svemira – sebi
Ruke i noge tu su jer transformiraju riječi…u djela.

Htijet će te svijet jer si toliko drukčija!
Odskačeš od normi, njihovog učenja.
Značiš im jer zračiš. Odjednom – njihov zrak si!
Kreativnošću gradiš nešto što nisu ni znali
da je moguće…
Tad zvat će to čudom i cijeniti tvoje postupke
Tvoje čudne korake, sulude odluke.
Tada voljet će jer će vidjeti kako voliš svijet,
Kako voliš sve,
Kako voliš se…

Comments

comments

Odgovori