Biti pjesnik

empty spaceZašto bi htio biti pjesnik?
Pjesnik je spreman strgat si srce radi iskustva
Kad uništi svoje traži tuđa da prekroji
Da… čuva ih, kao da je njegovo.

Što je mračnija tama to će biti jarkije sunce
Ali proći taj put, to nije za ljude.
Pjesnik ide tuda jer je davno izgubio smisao
Ide jer za izgubiti nema više ništa.

I ne zavaravaj se da njegove riječi liječe
On se s tvojom boli poistovjećuje jer traži protuotrov
za sebe, zbog uštrcane nade što razočara uvijek
Da bi zaronio duboko, zakopao se dublje.

Zar ne vidiš – pola priča je izmišljeno
iskopano iz morbidnog svijeta njegovih misli
Toliko je puta zakopao svoje likove prazne
Da gdje god se pomakne po grobovima gazi

Kažu da ne možeš pobjeći od svojih demona
On ih udiše kao prašinu u svoja pluća
Sve što je izlio iz nalivpera sada se vraća
Zrno po zrno taloži se oko srca.

Prilagođeno biće bit će bićevano zauvijek
Malim, slabim, smrtonosnim udarcima.
I sve te riječi, igre, siluete jednog pjesnika,
samo su potvrda, koliko si podložan toliko ti se servira.

Zašto bi htio biti pjesnik?
On samo staje u tuđu kožu jer se njegova raspukla
On stavlja u pjesme danas sve što jest, kako bi nestao sutra
I kad ode reći će: Živio sam radi drugih

I sebično će opet nahraniti svoja usta.

Comments

comments

Leave a Reply