Tvrde korice

Moja knjiga ima tvrde korice, da zastraši, da odbije…
I prvih par poglavlja prazno je, prazno sa mnom sraslo je.
Dapače, većina mog bića – prazna je, tako lakše bivam.

Oni koji ne odustanu od okretanja stranica naći će
i poglavlje o mojim aspiracijama te da one graniče
s društveno nerealnim realizacijama.

Ali tješim se. … i revolucije su počele kao ideje malih potencijala.
Ali počele su s emocijama! Rasle s udruženjem snaga eksponencijalno
I rušile barijere svijesti k’o pjesnik egzistencijalnost.

Moja knjiga puna je didaskalija. Iako sam loš u izvođenju
dvije stvari istovremeno.  Prokleta je ova avlija
gdje umjesto rozih dalija rastu jal i jad.

Unutar granica vlastitog zatvora ugošćujem ljude različitih fabula,
Shvaćam… sam sam sazdan od straha njihovog.
Gladan iskustva hranim se koračajući tuđim stazama.

Moja knjiga nije samo moja, ona spoj je njegove agresije
i njenog bola. Ne… moja knjiga je najmanje moja.
lijepim priču na priču da izgubiš smjer toka.

Skrivam se u referencama koje ne vode nikuda,
još uvijek mi je 5 i igram se pikulama, ne zanima me svijet.
Sve boje koje trebam stoje unutar njih.

Tu sve je skrojeno tako da se, kad poželiš nemoguće,
negacija izgubi u prijevodu, kreacija u vremenu,
a ja… ja ugazim u nevolju.

U labirintu snova svi mi tražimo poluprazne stranice.
Listajući knjigu koja je najmanje moja otkrit ćeš tko sam
Jer ja sam on, ali i ona. Vječna borba između mržnje i bola.

 

Comments

comments

Leave a Reply