Svjetionik

Pred njom drhte mi usne…
kad prste mi prstima svojim privuče
…pogledom.
Svijet je jedno kad duše se prepuste.
Iz gužve izvučem ljude vrijedne života, budne,
ostale ubijem potresom, jednim potezom.

Odjednom, njen dodir ponese me, poletim…
U visine gdje sunce srce grije
pred njenim osmijehom.
Ukorak s emocijom kojoj
ovo tijelo premali je prostor.
Kad pucam po šavu ne pružam otpor.

Ona diše sa mnom, ne bojim se,
bojama ukrašavam obzor.
Ona diše sa mnom, ne bojim se,
ništa ne filtriram kroz bol.
Ona diše sa mnom, ne bojim se,
bojama ukrašavam obzor
Ona diše sa mnom…

Ne spuštam joj zvijezde,
dižem ju ka zvijezdama
da se ozrcali u njima i vidi tko jest
Zaista, njen smijeh sav stres
nagriza.
Uvijek sam se bojao mraka,
tamo gdje leže iluzije neuspjeha,
iza sarkazma onih što sumnjaju
u mene, u sve.
K vragu i sve, zamračit ću ovaj svijet
kao svemir bez zvijezda,
Uklonit ću sve što treperi
Samo da uočim njen treptaj
Njene oči pozvat će moj dodir,
Njene oči postat će svjetionik

Pred njom drhte mi usne…
Kad prste mi prstima svojim privuče.

Comments

comments

Odgovori